Mnoga deca ili mlade osobe koje trpe digitalno nasilje biraju da o tome ćute jer se plaše da o svom problemu porazgovaraju sa roditeljima.
Na taj način oni upadaju u još veći problem jer se osećaju usamljeno i nezaštićeno. Deca se na taj korak odlučuju jer se plaše reakcije svojih roditelja.
Školski psiholog Nevzeta Murić Skarep za Infolid kaže da nije uvek lako razgovarati sa roditeljima ali da postoje određene stvari koje žrtvi mogu biti od pomoći.
-Dete koje je žrtva nasilja na internetu treba da izabere vreme za razgovor sa roditeljima i to onda kada zna da će imati njihovu punu pažnju. Potrebno je da dete objasni roditeljima koliko je ozbiljan problem sa kojim se suočava. Roditelji jako često ne poznaju toliko dobro digitalne tehnologije pa će žrtvi biti potrebno malo više vremena da im detaljnije objasni o kakvom je problemu reč, rekla je ova psihološkinja za Infolid.

Dodala je da se ne može očekivati da roditelj odmah ima rešenje problema ali je sigurno da će želeti da zajedno sa detetom pronađe način da se digitalno nasilje što pre zaustavi.
-Ako dete još uvek ne zna i nije sigurno da li želi da razgovara sa roditeljima uvek postoji alternativa. Problem se može prijaviti i nekoj drugoj odrasloj osobi kojoj dete veruje. Ima mnogo ljudi kojima je stalo do tog deteta koje trpi nasilje i koji će želeti da mu pomognu, kazala je ona za Infolid.
Psiholog Aladin Imamović kaže da je disfunkcionalnost porodice nešto što je dugo nastajalo i da to nije pitanje te generacije članova porodice već da su te disfunkcije posledica transgeneracijske traume.
-Te posledice nije lako sanirati jer su to procesi. U tom smislu, dete nema pravo utočište, sigurnu luku i nema sigurno mesto u svojoj porodici i onda ima otežan pristup roditeljima i strah od toga šta će se desiti ako kaže roditelju nešto što želi da podeli sa njim, o svojim osećanjima ili nešto što mu se događa, kaže Imamović za Infolid.

Ovaj psiholog dodaje da dete tada bira da to ne uradi jer je u svom ranijem kontaktu sa roditeljima imalo loša iskustva.
-Dete tada bira da o tome ne razgovara sa roditeljima jer je u svom ranijem kontaktu za svaku vrstu slabosti i greške ili bilo kakvog odstupanja od onoga što je roditelj percipirao kao ponašanje deteta, na sve to je doživljavao kritiku, kaznu i sve ostale sankcije koje su doprinele da danas nema prosto ni potrebu, a ni želju i hrabrosti da se javi svom roditelju. U tom smislu kao alternativu može izabrati nekoga kome veruje, rekao je Imamović.
Mirza Aličković iz Udruženja Svetionik za Infolid kaže da je prvi način da se mladi osnaže da progovore o ovom problemu kontinuirana edukacija.

-U smislu osnaživanja najpre kroz neformalno ali i kroz formalno obrazovanje. Formalno obrazovanje je naročito bitno zato što ono doseže do svih mladih jer svi oni u nekom trenutku budu deo formalnog obrazovanja. Neformalno obrazovanje, odnosno, civilno društvo sa te strane može pomoći da nam da zanimljive i inovativne metode kako prići ili kako razgovarati sa mladima. Najbolji način je saradnja formalnih i neformalnih insitutcija jer tako ćemo osnažiti mlade da prijave digitalno nasilje i da odu na neki razgovor, rekao je Aličković.
Tekst je nastao u okviru projekta “Oteraj nasilje sa klika“, koji realizuje Novinska agencija Info Leader Media, a sufinansiran je od Ministarstva informisanja i telekomunikacija.
Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.